Musić Sakib dugogodišnji mujezin Stare džamije u Đurđeviku
Musić Sakib iz Đurđevika, rođen je 10. 08. 1936. godine od oca hafiza Abdulaha i majke Hatidže.
Jedan je od mlađe djece svojih roditelja, borio se i vrijedno radio kroz život. Prvi njegov posao bio je u Konjuhu. Oženio se vrlo mlad svojom hanumom Hanifom sa kojom je izrodio sedam sinova i jednu kćerku. Nakon ženidbe odlazi u vojsku koju služi u Novom Sadu. U vojsci polaže ispit za rukovaoca građevinskih mašina te po osluženju vojnog roka i povratka kući zapošljava se u rudniku Đurđevik i radi do penzije posao rukovaoc građevinskih mašina.
Sakib se prisjeća danas mnogih puteva koje je prosjekao i popravljao u to vrijeme pored posla kojeg je obavljao na kopu rudnika Đurđevik. Dolaskom u penziju davne 1989. godine svoje vrijeme najviše provodi uz džamiju. Bio je dugogodišnji mujezin, više od 16 godina, Stare džamije Đurđevik. Pored toga vrijedno se brinuo godinama o vakufskom zemljištu, mezarju, njegovom uređivanju te oko ukopa umrlih. Iako broji 84. godinu života, Sakib i dan danas redovno dolazi na namaz u džamiju i nerijetko mujezini na namazima. Često zna poraniti na namaz, brinući da na vrijeme stigne iako relativno živi blizu džamije, ali dolaskom u džamiju uvijek praktikuje nafilu namaz prije samog namaza. Valjda iz navike, dugogodišnje brige o džamiji, i danas pri dolasku u džamiju raspoređuje tespihe na njihovo mjesto i uljepšava boravak u džamiji. Dok je bio boljeg zdravlja posjećivao je redovno mevlude i dženaza na prostoru Medžlisa Islamske zajednice Živinice. U slučaju da njegova djeca budu zauzeta poslovima, Sakib bi znao i taksi platiti da se odazove na dženazu ili mevlud. Mnogo voli, uvažava i poštuje ulemu, ali i ulema voli Sakiba, da je to tako govori posjeta glavnog imam MIZ Živinice Sedin ef. Karića sa svojim saradnicima Merim ef., Edis ef. i Suad ef. Za Sakiba Musića se nadaleko zna, jer je do svakoga znao doći na poseban način. Nekadašnji mladići, sada već ljudi i roditelji u našem džematu, sjećaju se, kad god bi došli u džamiju, Sakib bi ih nudio da ezane ili mujezine, te ih bodrio, podržavao i usmjeravao na hajr. I danas se obraduje omladini i poziva ih mujezinluku, što rado prihvataju.
Djeca i unučad ga dobro paze, naravno, svi ga još uvijek slušaju jer poštuju njegovo ogromno životno djelo i iskustvo. Kad god dobije penziju, za svako unuče uvijek bi pripremio hediju.
Naša zemlja Bosna i Hercegovina, nerijetko svjedoči džamijskim čuvarima, poput našeg Sakiba. I dok nam je ovakvih dobrih djedova, nadati nam se dobru.
Nama ostaje, da molimo Uzvišenog Allaha, da i mi budemo nasljednici činjenja hajrata, poput naših dobrih bosanskih djedova i nena.
Priredio: Merim ef. Čičkušić, imam džemata Đurđevik Satara džamija.
