Članovi Mreže mladih uručili poklone JU Centru za obrazovanje i vaspitanje i rehabilitaciju slušanja i govora u Tuzli
” Ko uradi koliko trun dobra vidjet će ga.” Kur'an
Od ideje do realizacije je ponekad dug put, ali ako znamo da će krajni rezultat biti nasmijana osoba vrijedi krenuti. Odakle zapravo ideja… Prošle godine sa kolegicama iz Medicinske škole u Tuzli i učenicima smo JU Centar za obrazovanje i vaspitanje i rehabilitaciju slušanja i govora Tuzla odnijeli paketiće za novu godinu, tada su nas učenici ovog centra počastili prigodnim programom među kojima su bili i oni iz folklorne sekcije. Kada sam poslije pregledala slike i kada su se slegle emocije vidjela sam da njihova nošnja nije ni blizu njihovom trudu.
Poželjela sam da ta djeca imaju pravu NARODNU NOŠNJU!!!! Prve osobe kojima sam prenijela tu ideju su bile kolegice s posla i odmah su je podržale, međutim znala sam ja dobro koliko nošnja košta, ali su mi one rekle da ću uspjeti. Tada na jednom druženju sa Mrežom mladih Krbuljić ef. Samir je rekao da budemo uvijek okruženi ljudima koji će nas podržati, pa sam ideju o nošnji prenijela njemu i Karić ef. Sedinu, a oni su rekli: nema problema raspitaj se ko da ti radi i kolilo košta, ako Bog da biće. A onda je došao red na razgovor sa udruženjem „Žene za tradiciju“ koje su nošnju radile, kada smo dogovorili cijenu, Medžlis Islamske zajednice Živinice te mladi iz Mreže mladih Islamske zajednice Živinice su podršali ideju finansijski i nošnja je hvala Allahu skrojena.
Poslije razgovora sa direktoricom centra dr.sc. Amrom Imširagić dogovrili smo da zbog trenutne epidemiološke situacije posjeti dođu samo dvije osobe da predaju hedije. Meštrić Velid i ja smo nošnju odnijeli, poklonili. Djeca su bila presretna, djevojčica koja je bila tu znakovnim jezikom nam je rekla „ Lijepo je“, što nam je direktorica prenijela, te objasnila da oni jako dobro razumiju vizuelno i geste, zbog čega smo mi poželjeli i naučiti neke osnove znakovnog jezika.
Poslije predaje poklona, još smo sa direktoricom, socijalnom radnicom i drugim predmetnim nastavnicima, pogledali centar, razgovarali smo o njihovim potrebama, njihovom radu i što im je još potrebno da bi njihov rad i boravak u centru bio što bolji.
Tekst i fotografije Hodžić Aida
